Centar za istraživačko novinarstvo Kruševac – CINK i Udruženje građana ZenicaBlog realizuju projekat “Pisma prijateljstva”.
„Druže stari,
Evo imali smo veliku manifestaciju ovih dana “Zenički noćni cener”. Odlična stvar, moram da ti priznam. Trka od deset kilometara u kojoj je učestvovalo preko 600 ljudi iz Zenice, BiH, ali i iz Hrvatske, Srbije i nekih zemalja EU. Moj prijatelj i ja smo također učestvovali na ovom programu i bilo je zaista divno biti dio ovoga. Trčeći ovom stazom primjetio sam veliki broj volontera koji su dali svoj doprinos da ovo sve bude kako treba.
Gledajući te mlade ljude koji su zapravo činili ovaj događaj i uljepšavali svaki sekund manifestacije, čovjek se zapita zašto od svega u svojim životima ne napravimo takvo zajedništvo, takvu želju za boljim i ljepšim.
Pitaš komšije, prijatelje u društvu i sve poznanike da li su ikad bili dio neke nevladine organizacije, da li su ikada volontirali bilo gdje i kada. Pola njih će odgovoriti da nije, jer dragi Bože koja budala još radi džabe,a druga polovina će vjerovatno reći da su se bavili nekim sportom. Mala grupa, manjina će potvrditi da je bila dio neke organizacije ili sekcije u kojoj je radila godinama i pomagala svima nama.
U mom gradu postoji veliki broj tih udruženja koja se bave lokalnim društveno-korisnim radom, ali broj članova je poprilično oskudan. Osim izviđača koji su jedan od simbola grada i koji se koliko toliko mogu pohvaliti mnogobrojnošću, ostale omladinske volonterske organizacije teško izlaze na kraj sa manjkom kadrova i osoblja.
Imam nekoliko prijatelja koji su članovi Crvenog križa Grada Zenice, također volonterske organizacije i koji mi rekoše da su mnogo ljudi upoznali zahvaljujući radu u ovoj organizaciji, da su prisustvovali mnogim manifestacijama i da im je tu doista ispunilo život. Volontiranje, pomaganje drugima zaista ispunjava živote i naše duše i čini nas kompletnijim ličnostima.
Volontiranje i pomaganje drugima je u mojoj državi i mom gradu strani pojam. Jednostavno, otuđili smo se od društva i zajednice i gledamo samo lični interes. Većina više ličnu satisfakciju ne traži u društvenoj aktivnosti, iz njima poznatih razloga.
Čovjek kao čovjek, mora biti društven i živjeti sa ljudima, a boljeg načina da upoznaš i živiš s ljudima od učešća u ovakvim aktivnostima i manifestacijama nema.
Svaku manifestaciju, događaj upravo čine ovi ljudi, volonteri. Oni su duša organizacije i događaja i od njih zavisi kako će predstaviti sve to zajednici. Ja mislim da su upravo ovi mladi ljudi, koje sam ti ranije pominjao moj grad predstavili u idealnom izdanju i da su možda bar na momenat prodrmali ovu uspavanu sredinu iz sna i aktivirali sugrađane da je zapravo sve u njihovim rukama.
Mi odlučujemo kako ćemo živjeti i sa svojim radom i aktivnostima gradimo svoj život i zajednicu.
“K’o je budala džaba da radi, bolan.”
Postoje stvari koje se ne mogu platiti druže, zato se nadam da ćemo jednog dana izgraditi takvu zajednicu da će nam svi zavidjeti. Vrijeme će pokazati, a do tada, druže moj čuvaj se i piši!“
FOTO: D. Muminović i Zenicablog
