Centar za istraživačko novinarstvo Kruševac – CINK i Udruženje građana ZenicaBlog realizuju projekat “Pisma prijateljstva”.
Druže moj,
dugo se nismo čuli, a bilo je razloga za to. Kako si, kako zdravlje? Upravo neki dan sam razgovarao sa prijateljima o tome šta nam je to najvažnije u životu. Imali smo raznih odgovora, ali složili smo se na kraju da je to zdravlje. Poslije sam shvatio i počeo da razmišljam, koliko zdravo zapravo živimo svi mi? Današnje generacije ljudi i mlađih i sredovječnih su dosta bolešljivije od prijašnjih generacija, možda zbog lagodnijeg života ili zbog većeg korištenja nekih stvari u ishrani i životu koje štete zdravlju.
Razmišljajući tako dođoh do teme, kako mladi, moji vršnjaci u mom gradu, ali i Bosni i Hercegovini provode svoje vrijeme i kako žive. Jedna od najvećih karakteristika mladih u BiH posljednjih par godina je konzumiranje nargile. Tradicionalni orijentalni porok, koji je prema većini istraživanja i mišljenja doktora štetnije od konzumiranje duhana (čitaj cigareta). Barovi i objekti koji u ponudi imaju ovo su postali dio svih sredina u mojoj državi, većih i manjih i centri gradova su ispunjeni mirisom nargile, a zagušljivi prostori u kojima se konzumira izgledaju kao najgušča magla oko rijeke Bosne.
Zdrav život, bavljenje sportom, konzumiranje zdrave hrane nikad nije bilo u centru pažnje u mojoj kulturi i zajednici. Bosanci su uvijek bili poznati kao ljudi koji vole da uživaju u životu, a posebno u hrani i piću. Naša tradicionalna jela jednostavno ne mogu da se uklope u šablone zdravog života. Mladi pored modernih poroka su od starijih naslijedili upravo slast za bosanskom kuhinjom, uživanjem u piću i višesatnim “divanjenjem” i kahvenisanjem.
Onaj mali broj koji odluče da svoj život izmjene iz korijena često biva osuđivan od okoline i teško se snalazi u ovom okruženju. Bavljenje sportom je jedina karakteristika koja veže zdravi život i mlade u Zenici. Iako konzumenti mnogih nezdravih stvari, Zeničani su uvijek voljeli da igraju fudbal, košarku i druge sportove bilo rekreativno ili trenirajući ih.
Sad kad malo bolje razmislim, ni moje društvo ni ja ne živimo pretjerano zdravim životom. Gledajući ipak sa druge strane, čovjek dođe do zaključka da zdrav život u mnogim slučajevima predstavlja skup život i zbog toga nije moguć u mom gradu. Živjeti zdravo je zapravo blagodat koju mi odbacujemo zbog ukidanja određenih užitaka koji su samo privremeni. Zdravlje je najpreće, rekla bi moja nena. U tako malo riječi stane velika mudrost koja se godinama ponavlja u narodu. Zdravlje, kratka riječ a toliko nam značajna svima i siromahu i onome koji zlatom zemlju okiva. Zdravlje se ne može kupiti, niti dobiti, ali se može čuvati. Zbog toga i jeste dragocijeno.
Kada se sve sagleda na kraju čovjek shvati da su ljudi prije nas dosta manje bolesni bili i da su dosta srećnije uživali u blagodatima života. Da li je to do našeg ubrzanog tempa života koji također nije zdrav ili zbog sveobuhvatne depresije koja vlada u okolini, ne znam, ali znam da u životu ne treba mijenjati one stvari koje su bile dobre. Stariji ljudi su znali da žive zdravije, a na nama je da to vratimo u onoj mjeri u kojoj možemo. Zdrav život je teško postići, ali na nama je da težimo ka njemu koliko možemo, ne zbog drugih već zbog sebe. Živiš li ti zdravo, druže moj?
Pozdrav iz Zenice
